Simbiotske biljke bijelog tartufa

Za razvoj Tuber magnatuma od iznimne je važnosti ravnoteža između prirodnih uvjeta, kemijskog sastava i vlage tla, te vremenskih prilika. Bijeli tartuf raste u riječnim dolinama u blizini korita, ali daleko od voda stajačica, ispod 700 mn/v. Odgovara mu umjereno nagnuto i dobro prozračno tlo, koje ne propušta pretjerano vodu i čija površina i tijekom suhog razdoblja zadržava dovoljnu količinu vlage. Najpovoljnije je vapnenasto tlo, bogato kalijem te siromašno dušikom, fosforom i organskim ostacima, s pH vrijednosti između 6,8 i 8,5. Takav je sastav tla povoljan i za simbiotske biljke bijeloga tartufa. 

Simbiotske biljke bijelog tartufa

  • Hrast lužnjak (Quercus robur)
  • Hrast (Quercus cerris)
  • Hrast kitnjak (Quercus petraea)
  • Hrast medunac (Quercus pubescens)
  • Crna topola (Populus nigra)
  • Bijela topola (Populus alba)
  • Američka crna topola (Populus deltoides cv. carolinensis)
  • Aspen (Populus tremula)
  • Vrba Iva (Salix caprea)
  • Bijela vrba (Salix alba)
  • Velelisna lipa (Tilia platyphyllos)
  • Crni grab (Ostrya carpinifolia)
  • Obična lijeska (Corylus avellana)