Mediteranska dijeta
Kada je u veljači 1952. godine američki prof. Ancel Keys praćen suprugom došao u Napulj, u vozilu natrpanom laboratorijskom opremom, planirao je istraživanje o prehrambenoj potrošnji kojim bi se dobili podaci usporedivi s onima koji su sakupljeni u SAD-u s obzirom na rizik od pojave bolesti kardiocirkulatornog sustava. Bilo je dovoljno nekoliko mjeseci kako bi utvrdili da je način prehrane u Napulju bio siromašan mastima i da su samo bogate osobe trpjele srčane napade.
Nekoliko godina kasnije uputio se na Kretu, te je utvrdio da koronarnih (arterijskih) oboljenja gotovo da i nema, unatoč načinu prehrane koji je uključivao 40% kalorija iz masnoća. Na temelju ovih saznanja pokrenuta je poznata SEVEN COUNTRIES STUDY, komparativno istraživanje načina prehrane u 14 uzoraka osoba, u dobi od 40 – 59 godina, u ukupnom broju od 12.000 slučajeva u 7 zemalja na 3 kontinenta (Finska, Japan, Grčka, Italija, Nizozemska, SAD i Jugoslavija). Od 1960. godine do tada medicinskim istraživanjima je uspoređena svakodnevna dijeta praćenih osoba s učestalošću ishemičnih kardiopatija (infarkti i tromboze), u potrazi za vrijednim pokazateljima o idealnoj dijeti kojom bi preduhitrili ili umanjili rizik takvih bolesti, koje u zapadnom svijetu predstavljaju glavni uzrok smrti.
Sakupljeni podaci jasno ukazuju da među populacijama mediteranskog bazena, čija se prehrana pretežno zasniva na tjesteninama, ribi, voću i povrću te maslinovom ulju kao gotovo jedinoj masnoći, postotak smrtnosti od ishemične kardiopatije je vrlo nizak u odnosu na osobe porijeklom iz zemalja kao što je Finska, gdje svakodnevni način prehrane uključuje mnogo zasićenih masti (maslac, svinjska mast, mlijeko, crveno meso).
Zaključci istraživanja (upotpunjeni drugim epidemiološkim istraživanjima, kao npr. onim koje je provedeno u Japanu u kojemu je uspoređen lokalni način prehrane s onim koji prakticiraju Japanci koji su odselili na Havaje i u SAD, te su svoju dijetu prilagodili zapadnom svijetu), nepobitno su potvrdili vezu između dijete siromašne zasićenim masnoćama i manjeg rizika infarkta. Pored toga, utvrđeno je da Talijani i Grci u prosjeku žive dulje nego Finci i Nizozemci. Mediteranska dijeta nije nužno siromašna; dapače, u prosjeku je kalorijski doprinos masnoća visok, ali se gotovo u cijelosti zasniva na maslinovom ulju: po toj je osnovi prehrana uravnoteženija od mnogih dijeta za mršavljenje koje se u reklamama nude kao rješenje svih problema.
