Istarski vijulin

Tajna sedma...

Pravi trenutak. Kada valja "otvoriti" (naćeti ili dopriti, kako se ovdje veli), početi jesti pršut. Nikako prije kolovoza, što kasnije to bolje, dakle krajem ljeta. Posebnim nožem, dugog i tankog sječiva, namijenjenog isključivo za rezanja pršuta "otvara" se pršut. 
Reže se dugim, nježnim pažljivim rezovima, pošalica kaže - kao kad se svira violina. Šnite, fete, su najprije manje, potom sve veće, boja se sve više crveni, opojni miris plijeni. Pokoja bijela nit masnoće samo je dodatna kvaliteta. Uzanca u Istri je: obavezna i što je moguće duža i veća šnita i ne pretanka. Jede se prstima i mora se topiti u ustima nakon dva-tri zalogaja.
Veći primjerci pršuta mogu se bez gubitka kvalitete "otvoriti" i krajem godine, za Božić ili Novu godinu, pa ako su pravilno čuvani i narednog ljeta.
Eto, otkrili smo vam sedam tajni kvalitete istarskog pršuta, kao izvornog proizvoda tradicije. Ako vam se te tajne i ne čine naročito tajanstvenim u zabludi ste, jer je upravo njihova jednostavnost tajna svih tajni. Ona se može prevesti kao ljubav, strpljenje, dugotrajno iskustvo…